Srela se posle dužeg vremena dva burazera.
A burazeri su zato što ne mogu da se sete odakle se znaju, kako se zovu i šta bi jedan drugom mogli biti.
„Zdravo, burazeru.“
„De si, burazeru.“
„Šta ima novo, burazeru?“
Sve oprezno i polako, sve dok ne dođu do nekog dragocenog podatka o samima sebi.
A najlepše je ako se na kraju otkrije da su burazeri rođena braća. – Duško Radović
. . .
Duško je uspevao da napiše horor priču o starenju tako da zvuči kao razgovor ispred dragstora.
Dvojica ljudi pokušavaju da otkriju ko su, odakle se znaju i šta su jedan drugom.
Najlepši mogući kraj je da saznaju da su rođena braća.
Najtužnije je što to u jednom trenutku više nije vic nego dokumentacija za poslednju verziju ljudske memorije.
Ipak, dok god postoji ono:
„De si, burazeru?“
sistem još radi. . .
