KAD AI KRENE DA KAŠLJE, PRODAJE SE I ZLATO

Skandal oko Nvidije, kineskog pristupa naprednim čipovima i rasprodaja na tržištu zlata možda na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog. Iza svih tih događaja, međutim, nalazi se ista stvar: ogromna količina novca uložena u očekivanje da će veštačka inteligencija postati najveći biznis našeg vremena.

Priča oko Nvidije na prvi pogled izgleda kao još jedna epizoda tehnološkog rata između SAD i Kine. Tu su napredni AI čipovi, posredničke kompanije u jugoistočnoj Aziji, data centri, izvozna ograničenja i afera oko bivšeg izvršnog direktora Nvidije Jensena Huanga. Onda su se pojavili podaci o odobrenim isporukama čipova kineskim kompanijama, otvorila se pitanja o mogućem zaobilaženju američkih sankcija, a Vašington je krenuo da zatvara rupe kroz koje je Kina mogla da iznajmljuje računarsku snagu na serverima izvan svoje teritorije.

Istovremeno, zlato je počelo ozbiljno da pada.

Zapravo, možda ta dva događaja i nisu toliko udaljena jedan od drugog.

Čipovi su postali pitanje nacionalne bezbednosti

Da se podsetimo šta se dogodilo sa Nvidijom.

Američke vlasti već duže vreme ograničavaju izvoz najnaprednijih AI procesora u Kinu. Razlog je jednostavan. Ko ima dovoljno računarske snage, ima mogućnost da trenira naprednije modele veštačke inteligencije, razvija autonomne sisteme, unapređuje vojne tehnologije i gradi industrijsku prednost.

U toj priči Nvidia nije običan proizvođač hardvera. Njeni procesori predstavljaju jedan od najvažnijih resursa čitave AI industrije.

Problem je nastao kada se pokazalo da je kineskim kompanijama bilo moguće da koriste američke procesore i bez njihovog direktnog uvoza. Jedan od načina bio je iznajmljivanje računarske snage u data centrima u Singapuru, Maleziji ili drugim zemljama. Čip fizički ostaje van Kine, ali kineska kompanija preko interneta koristi njegovu snagu.

Američka kontrola izvoza tako je dobila jednu prilično nezgodnu rupu. Možeš da zabraniš izvoz procesora, ali šta radiš kada neko iznajmi server na kojem se taj procesor nalazi?

U središtu afere našla se singapurska kompanija Megaspeed, pod istragom zbog sumnje da je pomagala u preusmeravanju naprednih Nvidia čipova kineskim korisnicima mimo američkih izvoznih ograničenja. Američko Ministarstvo trgovine pokrenulo je istragu još 2024. godine, a kompanija negira nezakonito poslovanje i tvrdi da je sarađivala sa istražiteljima.

U priči se pojavila i Alice Huang, nekadašnja rukovoditeljka Megaspeeda, sa kojom je Jensen Huang imao romantičnu vezu. Reuters je objavio da su američke vlasti proveravale sumnje da je Alice Huang povezana sa kineskom obaveštajnom službom. Reuters nije mogao nezavisno da potvrdi da je radila za kinesku vladu. Singapurske vlasti su saopštile da njihova istraga nije bila istraga o špijunaži i da nije utvrđeno dovoljno dokaza da je počinila krivično delo u Singapuru. Istraga protiv Megaspeeda i još šest osoba se nastavlja.

Jensen Huang podneo je ostavku na mesto izvršnog direktora Nvidije 12. novembra, nakon što je afera dospela u javnost.

Ali važniji deo priče nije privatni život jednog tehnološkog direktora. Važnije je ono što se nalazi iza njega.

Reuters, 14. novembar 2026.

Reuters, 13. novembar 2026.

3,4 miliona čipova i skoro 900.000 odobrenja

Dodatni detalj objavljen 19. novembra posebno je zanimljiv.

Odbor za spoljne poslove Predstavničkog doma američkog Kongresa objavio je dokumentaciju o zahtevima Nvidije i AMD-a za izvoz naprednih AI procesora u Kinu. Prema objavljenim podacima, kompanije su tražile odobrenje za prodaju ukupno 3,4 miliona čipova, dok je američki Biro za industriju i bezbednost (BIS) odobrio više od 879.000.

Među kompanijama za koje su odobravane isporuke nalaze se Alibaba i Tencent, koje Pentagon označava kao kineske vojne kompanije.

Reuters, 19. novembar 2026.

Važno je da odobrenje za izvoz ne znači automatski da je roba zaista isporučena. Koliko je od odobrenih količina stvarno stiglo u Kinu nije bilo jasno.

Ipak, sama dokumentacija pokazuje razmere poslovnog interesa.

Nvidia i AMD nisu samo tehnološke kompanije koje prodaju grafičke procesore. Njihov hardver je infrastruktura na kojoj počiva veliki deo svetskog razvoja veštačke inteligencije. A Kina nije tržište koje se lako odriče takvih resursa.

Vašington je 16. novembra objavio nova pravila kojima pokušava da ograniči i udaljeni pristup naprednim procesorima preko data centara u trećim zemljama. Time se menjaju poslovni planovi čitavog niza kompanija koje su ulagale u izgradnju infrastrukture za iznajmljivanje računarske snage.

Odjednom nije dovoljno imati server, procesor i kupca. Moraš da znaš i ko koristi taj procesor, iz koje zemlje pristupa i da li će ti dozvola za posao važiti i sledećeg meseca.

Američki Biro za industriju i bezbednost, 16. novembar 2026.

A onda je počelo da pada i zlato

U petak, 20. novembra, zlato je bilo na putu da zabeleži najgoru nedelju u poslednjih osam meseci.

Prema Reutersovom izveštaju, spot cena pala je na 3.576,09 dolara po trojskoj unci, nakon što je tokom dana dotakla 3.513,54 dolara. Nedeljni gubitak iznosio je oko osam odsto. Dolar je jačao, prinosi na američke državne obveznice bili su pod pritiskom naviše, a očekivanja novih povećanja kamatnih stopa dodatno su opterećivala cenu zlata.

Ali tu dolazi zanimljiv detalj.

Reuters je u izveštaju naveo da je rasprodaja akcija povezanih sa veštačkom inteligencijom podstakla prinudno zatvaranje pojedinih pozicija u zlatu kako bi investitori pokrili gubitke na drugim ulaganjima.

Sličnu vezu opisao je i singapurski The Straits Times.

Drugim rečima, deo investitora koji je izgubio novac na jednoj strani tržišta počeo je da prodaje imovinu na drugoj strani.

Reuters, 20. novembar 2026.

The Straits Times, 20. novembar 2026.

To je važnije nego što izgleda.

Zlato se obično doživljava kao sigurno utočište kada berze počnu da padaju. Međutim, na finansijskim tržištima postoji situacija u kojoj investitor prodaje čak i ono što smatra sigurnim. To se događa kada mu je potrebna gotovina, kada mora da pokrije gubitke ili kada dobije zahtev za dodatnim kolateralom zbog korišćenja pozajmljenog novca.

Zamislimo veliki investicioni fond koji ima akcije Nvidije i drugih tehnoloških kompanija, ETF-ove i pozicije u zlatu. Kada tehnološke akcije naglo padnu, fond može biti prinuđen da zatvori i pozicije u drugim vrstama imovine. Ne zato što više ne veruje u zlato, već zato što mu novac treba odmah.

Zlato je likvidno. Može relativno brzo da se proda.

I tako dobiješ situaciju u kojoj padaju AI akcije, a zajedno sa njima pada i zlato.

Naravno, to ne znači da je dokazano koji su konkretni fondovi prodavali zlato da bi pokrili gubitke na AI akcijama. Ne znamo ni da li su pojedini investitori imali obe vrste ulaganja u istim portfeljima. Ali mehanizam prinudne prodaje druge imovine radi pokrivanja gubitaka jeste poznat i u ovom slučaju je zabeležen u tržišnim izveštajima.

Šta zapravo finansiramo kada ulažemo u AI?

Ovde se vraćamo na širu sliku.

Godinama se veštačka inteligencija predstavljala kao softverska revolucija. Kupovina računara, nekoliko GPU kartica, model na serveru i eto nove industrijske epohe.

U stvarnosti, razvoj naprednih AI sistema zahteva ogromnu infrastrukturu. Procesore, memoriju, mrežnu opremu, data centre, električnu energiju, rashladne sisteme i čitave lance snabdevanja. Sve to košta ogroman novac, a veliki deo očekivane zarade još uvek pripada budućnosti.

Investitori danas ne kupuju samo postojeći proizvod. Oni kupuju očekivanje da će taj proizvod jednog dana opravdati milijarde dolara uloženih u infrastrukturu.

A tu nastaje problem.

Ako se promeni pristup kineskom tržištu, menja se potencijalna zarada proizvođača čipova. Ako se ograniči iznajmljivanje računarske snage preko inostranih data centara, menjaju se poslovni planovi njihovih vlasnika. Ako se povećaju troškovi finansiranja, postaje skuplja izgradnja novih AI kapaciteta. Ako se istovremeno pojave sumnje da su akcije dostigle nerealne vrednosti, investitori počinju da preispituju čitavu računicu.

To se vidi i na drugim tržištima.

Associated Press je 20. novembra zabeležio pad od 5,1 odsto japanskog Nikkeija i 5,2 odsto južnokorejskog Kospi indeksa. Pogođene su i kompanije koje direktno učestvuju u AI infrastrukturi, uključujući Samsung, Advantest, SoftBank i Tencent.

Tržište pokušava da odgovori na mnogo neprijatnije pitanje: koliko će sve ovo stvarno koštati i kada će početi da vraća novac?

Associated Press, 20. novembar 2026.

AI je postao rizik i za druga tržišta

Ne mislim da pad zlata dokazuje da je AI balon pukao. Takođe ne postoji dokaz da je skandal oko Nvidije direktno izazvao pad cene zlata. Takva tvrdnja bila bi preterivanje.

Ali postoji nešto mnogo zanimljivije.

AI sektor je postao toliko veliki da njegove oscilacije više ne ostaju unutar tehnoloških berzi. Finansiranje data centara, vrednost proizvođača procesora, pristup kineskom tržištu, izvozna politika SAD, cene kapitala i pozicije globalnih investicionih fondova sada su deo iste priče.

Skandal oko Nvidije pokazao je koliko je čitava industrija zavisna od pristupa ograničenom hardveru. Američka administracija pokušava da kontroliše gde će završiti procesori. Kina pokušava da obezbedi računarsku snagu i razvije sopstvenu infrastrukturu. Kompanije pokušavaju da ne izgube ogromno tržište. Investitori pokušavaju da procene koliko sve to vredi.

A kada procena počne da se menja, posledice ne ostaju samo na ceni Nvidije.

Stižu i do zlata.

⇧