Nauka je istraživanje sprovela na majmunima. Ostalo smo morali sami. . .
Najveći nerešeni fenomen u Srbadiji nije kako smo od samoupravnog socijalizma stigli do toga da čovek telefonom fotografiše račun za struju i šalje ga u Vajber grupu zgrade.
Nije ni kako narod koji je pet vekova proveo pod Turcima danas plaća kapućino 390 dinara i govori „bukvalno”.
Nego zašto muškarci puštaju bradu. . .
Nauka kaže da muškarci možda puštaju bradu kako bi ženama bili privlačniji i dominirali nad drugim muškarcima.
Istraživanje je, naravno, sprovedeno na majmunima.
Tu sam stao. . .
Kako majmun pušta bradu?
Pa verovatno ne može da je uhvati.
Pokuša nekoliko puta, ona mu izmakne i on je na kraju pusti.
Odlazi brada niz hodnik evolucije, majmun stoji na vratima i viče:
„Pusti je, majmune!”
Ali ko?
Ko su svi ovi ljudi?
Ko su svi ovi majmuni?
Vest je još bolja kada se pročita cela.
Naučnici nisu sedeli u džungli i čekali da se neki majmun zapusti. Proučavali su 154 vrste primata i gledali kakva upadljiva obeležja mužjaci razvijaju radi statusa, prepoznavanja, privlačenja ženki i zastrašivanja drugih mužjaka. . .
Veliki obrazi.
Dugački nosevi.
Razne dlake.
I ostali ukrasi mužjaka. . .
Zaključili su da u većim društvenim grupama takva obeležja mogu služiti prepoznavanju, statusu i seksualnoj konkurenciji.
Novinski naslov je zatim obavio ono zbog čega je novinarstvo i osnovano.
Skinuo osigurače i napustio objekat. . .
Kod savremenog Srbina brada, tetovaža kompasa i fotografija iz teretane uz citat Dostojevskog koji Dostojevski nikada nije napisao.
Sve je to dominacija.
Samo nije sasvim jasno nad kim. . .
Žene uglavnom gledaju svoja posla.
Drugi muškarci puštaju još veću bradu.
Majmuni odbijaju da komentarišu istraživanje dok im se ne dostavi metodologija. . .
Gledaš danas muškarce po gradu i vidiš da je i nauka možda na nečemu.
Drogira se. . .
Svaki drugi ima bradu do grudi, pantalone do članaka i izraz lica čoveka koji upravo razmatra kupovinu zanatskog sapuna od kedra.
Brada više nije dlaka.
Brada je saopštenje. . .
Ona kaže da si snažan, nezavisan, prirodan, opasan i da znaš gde u Zemunu služe kraft pivo sa ukusom industrijske nesreće.
To su urbane drvoseče. . .
Naočare sa debelim okvirom, uske farmerke, pažljivo negovana brada i neobjašnjivo tup izraz lica koji normalan čovek dobije kada mu ispadne lubenica nasred ulice. . .
Nekada je muškarac puštao bradu jer je otišao u hajduke.
Danas je pušta jer je otvorio agenciju za digitalni marketing.
Ne radi za klijente.
Gradi zajednice. . .
Kod nas je stvar dodatno komplikovana jer čovek ne mora ni da bude gej da bi bio pederčina.
To je stara balkanska jezička tehnologija. . .
Pederčina može biti i karakterna osobina, administrativna kategorija, opis komšije koji je zauzeo dva parking mesta ili majstora koji je rekao da dolazi u utorak, ali nije precizirao koje godine.
To je ona turska logika Adžuvani. . .
Reč prvo znači jedno.
Onda znači nešto drugo.
Na kraju znači svakoga ko ti tog dana ide na živce. . .
Turci su nam ostavili čaršiju, jastuk, kašiku, kapiju, budalu i čitav sistem mišljenja u kojem ista reč može da promeni četiri značenja dok čovek naručuje kafu.
Možda su Turci upravo zbog brada i otišli.
Pogledali su šta se ovde razvija, procenili situaciju i rekli:
„Ovo više nije naš sektor.”
Povukli se.
Odmah se zacario marksizam. . .
Brade su ostale.
Samo su promenile ideološki sadržaj.
Nekada je bradu imao hajduk, pop, četnik, filozof ili čovek koji tri zime nije video žilet. . .
Onda su je imali Marks, Engels i ljudi koji objašnjavaju istorijsku nužnost dok drugi unose džakove uglja.
Danas je ima čovek koji prodaje kurs o ličnom brendiranju.
Kod njega brada više nije brada. . .
To je deo infrastrukture.
Čovek je običnu pojavu da neko nešto prodaje preko interneta podigao na nivo raketne tehnologije.
Postoji lansirna rampa.
Postoji putanja.
Postoji prozor za konverziju. . .
Postoji povratna sprega između sadržaja, publike i autoriteta.
Negde u pozadini radi analitika, svetle grafikoni, odbrojava se do lansiranja kursa, a kroz kontrolni centar prolazi čovek sa bradom i objašnjava da ljudi ne kupuju proizvod nego priču o sebi.
Kao da se ne prodaje seminar preko interneta nego se iz Bajine Bašte šalje sonda prema Jupiteru. . .
I sve deluje naučno.
Brada tome daje masu. . .
Bez brade bi to bio čovek koji zna marketing.
Sa bradom je teorijski fizičar pažnje.
Svaka objava ima gravitaciono polje. . .
Svaki komentar je signal.
Svaki pratilac je čestica koja se pod određenim uslovima može pretvoriti u kupca.
Ako kampanja ne uspe, nije propala.
Publika još nije dovoljno zagrejana. . .
Ako proizvod niko neće, proizvod nije loš.
Nije pravilno iskomunicirana njegova vrednost.
Ako čovek nema para da ga kupi, nije siromašan.
Još nije investirao u sebe.
Tu više nema poraza. . .
Postoje samo podaci.
Majmun je pustio bradu da bi dominirao nad drugim mužjacima.
Istok ju je pustio da bi dominirao nad algoritmom.
Zapad je uspeo i da od toga napravi fiziku. . .
Ne onu običnu, gde jabuka padne sa drveta.
Nego novu fiziku u kojoj jabuka prvo izgradi lični brend, okupi zajednicu, pronađe ciljnu grupu i tek onda padne, ali isključivo ljudima koji su se prijavili na mejling listu.
Marks je imao bradu i teoriju kapitala. . .
Istok ima bradu i teoriju konverzije.
Između njih je prošlo sto pedeset godina, nekoliko država i cela istorija radničkog pokreta.
Na kraju smo dobili vebinar.
A onda stižemo do završne faze civilizacije. . .

Muškarac pusti bradu da bi izgledao prirodno, divlje, snažno i dominantno.
Posle toga obrije noge.
Majmuni su tu verovatno prekinuli saradnju sa naučnicima.
Jebemliga za druge. . .
Ja bradu uglavnom puštam jer sam stipsa za žilete.
Nema tu seksualne selekcije, borbe mužjaka, privlačenja ženki ni dominacije. . .
Pogledam cenu Gillette patrona.
Vratim ih na policu.
I pustim evoluciju da radi svoje.
Samo mi od tada jedna stvar ne izlazi iz glave. . .
Jer čovek može da zaboravi ratove, carstva, političke sisteme, turske reči, marksističku dijalektiku i sopstvenu lozinku za Fejsbuk.
Ali kada jednom pročita:
„Zašto muškarci puštaju bradu? Istraživanje sprovedeno na majmunima”
gotovo je. . .
Negde u glavi zauvek ostane jedan majmun koji pokušava da uhvati bradu.
I ne može.
Pa je pušta. . .
