Kolektivni kratki spoj

Sedim ispred Filozofskog fakulteta, čekam sina da mu se završi predavanje. Klinci izlaze napolje u talasima. Neko nosi Platona pod miškom, neko matchu od 600 dinara, neko viče: “vidimo se na plenumu”. . . I gledam ih tako . .…

Sedim ispred Filozofskog fakulteta, čekam sina da mu se završi predavanje. Klinci izlaze napolje u talasima. Neko nosi Platona pod miškom, neko matchu od 600 dinara, neko viče: “vidimo se na plenumu”. . . I gledam ih tako . .…

ili kako te država pogleda pravo u zenicu. . . Naleteo danas u arhivi na jedan stari GIF. Naziv fajla mrtav ladan: „Secanje – Bon za osnovne namirnice. 1994.” I unutra The Dude iz The Big Lebowski gleda u papir…

Internet je poslednjih godina napravio čudan metafizički gulaš . . . malo kvantna fizika . . . malo anđeli . . . malo CIA dokumenta . . . malo Tesla . . . malo podcast čoveka koji izgleda kao da…

Da je Borislav Pekić danas živ, ne bi trošio vreme na nostalgiju. Nije on bio čovek koji sedi nad prošlošću i kuka kako je nekad sve bilo bolje. Samo bi pogledao ovo što smo napravili od zemlje, jezika, televizije, politike…

Napolju protest. Doboši tuku . . . neko urla “NISI NADLEŽAN” kroz megafon što krči ko radio iz devedesetih . . . vuvuzele zavijaju . . . one južnoafričke plastične sirene što zvuče kao roj besnih transformatora oko Marakane .…

Postoji trenutak kad skapiraš da društvene mreže više nisu društvene mreže. Nego arhiva ljudske psihe. . . Ogromna digitalna vodenica smrti misli, slika, glasova, rasprava, nervnih slomova, selfija iz kupatila i komentara ispod vesti o vremenskoj prognozi. I onda nekome…

Trideset godina, braćo i sestre, mrmot vozi u provaliju. I svaki put ista scena. Sirene zavijaju, televizije gore od vanrednih programa, eksperti crtaju strelice po ekranima kao da komentarišu vremensku prognozu, a dim se diže iz olupine sa nekom poznatom…

Ono što ja živim nije religija. Nije ni nauka. . . Previše sam složen za uredno popunjavanje formulara ovog sveta. Ne osećam pripadnost instituciji, ritualu, naciji ni ideološkom toru. Odlazak u lokalnu crkvu meni više liči na hodočašće nego na…

Nekad je pisalo samo: “Počivaj u miru.” Danas: “Ćale voli Zvezdu.” “Ne tugujte, sipajte po jednu.” “Vidimo se gore kod fontane.” “Neka se i u Carstvu Nebeskom pije espreso.” . . .

Herman Hese, Telegram, teorije zavere i ljudi koji restartuju ruter štapom od metle u 4:37 ujutru Ustajem u pola pet ujutro. Onaj mrtvi sat kad ni grad nije siguran da li je još noć ili je samo odustao od života…